ljubav koju dajemo jedina je ljubav koja nam ostaje

SKLADNOST

Prstima dobuješ po vratima
Ritam svog
Postojanja
Dah moj prati skladbu
Tvog dolaska
Donosiš svjetlo u san
Moje sobe na
Skutima
Zelene haljine što u čas bljesne u
Visini i
Spusti se na leđa mračnog
Poda tinjajući poput
Krijesnice

Osjećam obilje tvoje
Kose
Mračne i mirisne kao
Što je i ova noć
Zapliće mi ruke kao da ih veže za
Vječnost
Dok se primičem svjetlini tvog
Lica
U disanju sjedinjeni i
Tako usklađeni
Dopuštamo postelji koja nas
Štiti bjelinom i mekoćom poput
Krila anđela
Slušati nas dok vodimo
Razgovore bez
Riječi
Dok tonemo bez
Dna
Sve dublje u
Noć
Istkanoj vonjem voća i
Vjetra
Koji nosi ovu
Lađu
Stvorenu tijelom i pokretom
Uskim prolazom između
Sna i
Jave

Oči mi otvara lakoća tvojih koraka
Odnose te na ulicu
Još na trenutak zasvijetli tvoj dlan
Visoko uzdignut i
Krijesnica tvoje haljine ugasne na
Mjestu gdje si na trenutak prije zastala
A visoko iznad
Mjesec je okrugao i pun
Težak
Dovoljno težak da o njega objesim
Sve što sam ostavio za trenutak poslije
Sve što sam sakrio od
Zore
Koja ima doći

Na tvom mjestu postelje
Radost je i
Tuga što si je
Ostavila
Pronalazim vlas tvoje kose kojom si me
Vezala
Još te grlim bez
Zagrljaja
Plačem bez
Suza
Ovijajući vlas oko
Kažiprsta
I mjesec se njiše a ljuljačka je
Pusta







Brojim korake što me nose u tvoju
Nazočnost
Svaki korak je otkucaj
Srca
Nošen istim nemirom kojim
Zvijezde trepere na mojim
Vjeđama
I visoko gore na svodu
Zaodjevenog mrkom
Modrinom
Noći što se nastanila u pokretu
Kose
Nošene vjetrom
Hitnje

U tvojoj sobi svjetli bjelina
Postelje
Spremna ugostiti tijela željna
Dodira
Glazba tvojih prstiju zaronjenih u
Vlasištu
Pronalazi note onkraj
Notnog teksta
Otvaram knjigu bez
Listova
Da je ispunimo
Pokretima
Sljubljeni u jedan
Dah
Na ovoj lađi što otima
Spokoj
Mirisnoj noći ispunjenoj
Nemirom
Koji se njiše poput
Mjesečine
Na volovima iznad morskih
Dubina
Pronalazimo
Izgubljeno
Da bi ga utisnuli jedan u drugog kao
Znamen
Kojeg neće ukrasti
Zora

Duge bijele zrake s
Visina
Otvaraju iskru u tvom oku dok
Ruke
Široko raskriljene i spojene pod
Glavom
Mirno dopuštaju da se
Odjenem
Tiho zatvorim
Vrata
Kao što se zatvaraju svjetlosni
Sudovi
Nijemo prigrlivši
Sjećanja

Tvoj lik uramljen je okvirom
Prozora
A moja ruka
Visoko uzdignuta zaljulja
Mjesec
Otežao željama
Što ih je ispijao s
Usana
Koje su šute
Nestajem sa zelenim okretom
Haljine
Odnoseći dio tebe
Utkanog tajnom u raskošne
Snove

Riječi, riječi i samo riječi svih vrsta boje oblika, mirisa... izvađene iz "Dorine škrinjice" vrlo znalački, vješto bivaju upletene u najfinije tkanje u kojem igra njegovo najintimnije bilo ljubavi.
Lijepo, stvarno lijepo!
NP