KAD SRETNEM LJUBAV

KAD SRETNEM LJUBAV

Kad sretnem te na ulici
i poželim ti ugodan dan,
a ti me sneno pogledaš,
i sa čuđenjem se upitaš
odakle me znaš,
tad nemoj svoje misli
uzalud prosipati,
ne,ne znaš me...
ali prepoznati me možeš
u duši svojoj,
jer šaljem ti
ljubav.

Kad opet se sretnemo
u kafiću dok kavu ispijaš,
i ja ti rukom mahnem u prolazu
a ti se s čuđenjem upitaš:
kako se samo usuđuje
taj neznanac domahivati
i osmjeh ti pun blagosti slati,
ne čudi se,
jer šaljem ti
ljubav.

Kad prođeš kraj mene jednom
i osjetiš neku blagost,
stani,ne reci ništa,
samo u zjenice mojih očiju uroni,
tamo ćeš svu moju čežnju prepoznati,
jer tebe sam s ljubavlju
sve minule noći i dane
s prozora gledao,
i s ružom u ruci
slao ti
ljubav.

A kad sretosmo se sinoć u parku
ti reče mi da sve si znala,
i moju ljubav od susreta prvog
da si prepoznala...
i da drag sam ti al´ voliš i drugog
s njim kroz život kročiš već dugo...
O ti ljubljena tuđa ženo,
srcu si mome melem bila
u danima dugim
i noćima pustim,
jer ti si ljubav.