Intimno prepoznavanje

VOJČIN SANJIN

Na visokoj gori utvrdi Grad svoj u
Kamenu
Tvrdom Gradu kule su
Hridine
Što ponosno stoje između modra neba i zelene
Doline

Sjedi Sanjin Vojčin sjedi na najvišoj
Hridi
Pogledom prati rijeku što pronalazi
Put
Vjekovima brazdeći u stijeni Riječ
Istine

Sjedi Sanjin Vojčin a kosa mu sijedi do Neba
S oblakom se spojila i u njega prelila
Misli
Stoljetne da će rukom kršnom braniti Gradu
Srce

Tiho
Tiše
Rijeka protiče
Tiho
Tiše
Ptice zapojile
Tiho
Tiše
Njišu se grane gorja
Vojčin spava
Klonula mu glava
O kulu se oslonila

Sad
Sanjin sanja
San
Nedosanjan

Pogibe
U oblak se vine
Glave zabačene gdje će
Tijelom braniti Grada od
Oluje i
Uskoka od
Medvjeda i
Vuka

Sad
Sanjin sanja
San
Nedosanjan
Utkan u
Rumen vječnog neba i
Postojanost
Hridine u
Koju Neretva
Povjesne brazdi
Istine

Tiho
Tiše
Rijeka protiče
Tiho
Tiše
Ptice zapojile
Tiho
Tiše
Njišu se grane gorja
Tiho
Najtiše
Da ga ne probude



Sanjin Vojčin Sanja
Vjekove

danas sam promatrala kišu

u pljusku
u zaletima vjetra
u navalama bijesa
u neizgovorenim šumovima
u romonu i
svjetlu sunca
u dugi što je prosipa po kosi
u smiraju dana
nagovještaju noći
slivena u oku
otvorena pogledu
puštena niz obraze
u brzim i kratkim potocima uz rubove cesta

neuhvatljiva
ipak dodirljiva
u kretanju da potom stane dok zrak miriše njenim postojanjem
i trava zeleni njenom
svježinom

poslije kiše dolazi sunce
travanj je poludio
narugao se izostanku zime

a i on će proći kao što već prolazi sve čega se ljudski um dotakne
mada je to tek zabluda uma
kao i kiša koja najvljuje sunce

NESANICA

Kad stavim pod jastuk
Sve ono što se daje na zaborav
Govorim sebi kako nitko neće znati
Ako ću i sama u to vjerovati da
Probuditi se mogu baš u pravi čas i
Bez riječi pozdrava odšetati
Nemarno i lako u
Nepoznato

I kako se varkom poigravam
Eto me u noći gdje kosu rastirem
Dok oči zatvaram da javu utrnem
Bude se u snima svi zaboravi
Plešu odjeveni isplakanom suzom
Pod krinkom poznatog cinika
Love me za ruku i odvode u
Nepoznato

Poput kiše koja najavljuje sunce, vaše pjesme najavljuju lirsku osjećajnost koja se u riječima pronalazi i prepoznaje. Nesanica poput budilice priziva na novu šetnju u nepoznato, u novi smiraj dana, nagovještaj noći… Slutim svježinu buđenja u cvatnji sjećanja…
Lijep pozdrav!
Les

Na obzoru ljubičasti
Oblak
Plane svitanjem novog
Dana

Na suprotnoj strani
Obzora
Zažareno nebo ugasne
Noć

Na zvjezdanom
Putu
Ja sam tek zbirka
Postojanja

Neizgovorena riječ na
Usnama
Neispisana misao na
Papiru

Ja sam tajna što noć
Doziva
I čarolija što dan
Budi

Dok me ne pronađu usne što me
Traže
I ruka koja će otkriti moju
Priču