STOLICE

Stolice

Stajale tri trošne stolice
za starim stolom
sred moje podstanarske sobice.
Svake se večeri uvalim u jednu
i onako umorna od ničega,
zaželim sebi...dobru večer.

Ovaj jesenji dan je kao san!
I sad me hvata misao radosti
na prošle jeseni
u mladosti...

Draga Blaženka!
Dok god imaš mogućnost izbora možeš mijenjati stolice do mile volje.
Davnih dana probao sam sjediti na dvije stolice, no to baš i nije bilo udobno,
a ni razborito. Bolje stolica pod turom – nego fotelja na grani! Lijep pozdrav!

Ali ja bih neki puta rade sjedila na cvrstoj grani nego na neudobnoj stolici...

Izmedu dvije tuge,
odsjaj radosti plane...
Osmjeh tih
na umornome licu zastane...
I zivot dalje ide...ide..

dobra ti veče

tri stolice...dvije su prazne.
umorna ni od čeg-kao umorna zbog praznine...

neću razlagati.

samo, htjedoh ti se obratit-nisi sama.

i ništa nije dovoljno čvrsto i sigurno u životu.
osim...Onog kojeg imaš na ikonici.

lijep pozdrav, dora.

U pravu ste Dora, al bi li zivot bio to sto jest i bi li mi bili to sto jesmo, da se ne osjecamo ponekad samo i tuzno i nesigurno...i u strahu od buducnosti i kajanju zbog proslosti ne primjetimo sadasnjost i bogatstvo trenutka...kao sto je ovaj kad imam cast i priliku podijeliti svoju poeziju, a i svoju samocu s Vama.Hvala i javite se!

Blazenka je napisao/la:U pravu ste Dora, al bi li zivot bio to sto jest i bi li mi bili to sto jesmo, da se ne osjecamo ponekad samo i tuzno i nesigurno...i u strahu od buducnosti i kajanju zbog proslosti ne primjetimo sadasnjost i bogatstvo trenutka...kao sto je ovaj kad imam cast i priliku podijeliti svoju poeziju, a i svoju samocu s Vama.Hvala i javite se!

jednom sam pokušala smisliti definiciju vječnosti...ma kao da bi to bilo moguće...ali igrala sam se slovima i interpunkcijom i došla do odvog:
vječnost= ... i ...

slovo i je tako primjereno da označi sadašnjost koja u mjerljivom smislu i ne postoji. stoga su one točkice ispred i iza položene u donjem dijelu reda kao prošlost i budućnost a točka iznad i je uvijek negdje gore, neuhvatljiva onoj crtici ispod a ipak prisutna.

podijelila sam to razmišljanje s nekoliko bliskih osoba i svi smo se smijali na temu kako dora nema o čem drugom misliti no o nemogućem

no, htjedoh reći kako ponekad jako volim biti sama. obično mi tada misli vrludaju nekim naizgled beskorisnim promišljanjima. nerijetko u vrijeme samoće i slikam. ugodno je imati priliku odvojiti se od svakodnevice koja tišti rutinom, problemima, nesigurnošću...
ponekd je tako lijepo biti sam sa sobom!


lijep pozdrav!