MATOŠEVE MISLI

Ljubav je razgranala snaznu klicu,
Bit ce zapisano na spomen-ploci,
Zazarili su nam se osmijesci na licu
Dok smo se gledali oci u oci.

Blago je podrhtavala i citala nesto,
Bile su, mislim, Matoseve misli,
Plamen radosti je kroza me blijest'o,
Premda smo u parku na kisi kisli.

I svijet se tada, rek'o bih, njih'o
Pomislio sam na tren da sam mu car,
Nasa su srca razgovarala tiho,
Jedno drugome pruzala dar.

Skladno zabilježen susret. Klijanje ljubavi kiša nije omela – nego ju do cvatnje stihovima dovela! Priznajem potražio sam još objavljenih materijala i moram reći svidjela su mi se Vaša razmišljanja. Što se pisanja tiče samo nastavite,
pa makar to bilo za mali broj čitatelja jer uvijek će se naći netko
komu ćete otvoriti vrata svojih misli.
Lijep pozdrav! Les

Hvala Vam za pohvalu i oprostite mi sto Vam se sa zakasnjenjem javljam. Medjutim, buduci sto sam trenutno prezauzet s nekim poslovima, stoga ne stignem na sve. U svakom slucaju, uskoro cu se opsirnije javiti. Zivjeli! Pavao (Pavle) Jelovic

PLAMTECE OCI

Zaigralo mi je srce kad sam je slucajno sreo,
Te popricao s njom nakon trideset ljeta,
Zaplamtio je kroza me cudesan oganj vreo,
Osjecao sam se sretnim kraj neubrana cvijeta.

Poslije trideset godina pogledao sam joj oci,
Bile su iste - tople, vedre i nasmijane,
O njoj cu misliti, gdje god mi noga zakroci,
I uzdasima milovati predivne poodavne dane.

U dubokom mi je sjecanju da sam uz nju znao
Imati obilje zadovoljstva i neizmjerne srece,
Kamo god bih isao, il' na trenutak zastao,
Zadivljeno sam gledao oci joj plamtece.

Saskatoon, 19. travnja 2003.