Nemam vremena

Nemam vremena za tugu.
Plač.Jad.
Samo tako ponekad
oka sjaj zamuti čežnja.
Pomirena stvarnošću,
krenem dalje...
Ne spajam pokidane lance.
Nemam vremena
za beskorisna čekanja.
Netko drugi kuca na moja vrata...
Ne želim otvoriti!
Izgubi se u zimi.
Nestani u noći.
Svejedno je...
U miru uživam!
Za drugo vremena nemam...

Nježno,
poput pada lista uvela,
poljupce slutim na usnama.
Mirno.
Ruka me dodiruje.
Tvoja... zar tvoja?
Čekam.
Smješak poznat.
Tvoj... zar tvoj?
Meni. Samo meni.
Uzvratim osmijeh.
Poljubac.
Ruku pružim...
Nježnost tvoju osjetim...
Na tren...
Neka se druga ruka oko mene svila.
Zar tvoja nije bila?
Otvorim oči snene...
Stvarnost gruba bljesne
Svud oko mene!
O...prošlosti!
U nježnosti san mi te donosi.
Čuvam te.
Nedam te.
I kad u zaborav krenem,
Pomirena mišlju
u meni... ti ne postojiš više...
Nježnost tvoja u san se došulja,
kao da nikada nestala nije.
Progovaram tiše...
Jednako volim, kao i prije...