djevojčica je jednom plesala u šumi

djevojčica u haljini bijeloj
sanjala je jednom
u noćnoj šumi
sa svježim povjetarcem
o ljubavi njenoj...

maštala je da joj
dok je sjedila tamo
skrivena u dubini
na velikom panju
dođe onaj
koji već zna
sve njene priče...

zaplesala je tamo
u toj gustoj šumi
ples kao nimfa
da dozove njega...

plesala je i plesala
i plesala još malo duže
a zanesene kretnje
zanjihale su joj kose
koje mirišu na ruže

i znala je tada
da on je tu
ali da neće doći
i zbog toga su joj se
zasuzile njene djetinje oči

ali dok je plakala tiho
nije željela s plesom stati
a mirisna šuma odlučila joj je
prekrasna krila dati

djevojčica je plesala
kao nježna lepršava ptica
i plesajući osušili su joj se
biseri sa njena lica

ona je tada znala
dok su joj se po kosi
igrale pahuljaste lati
da više nikada
neće plesati stati

i pustila je tada
krila da ju ponesu
i lepršajući njima
čekala njega
da joj se pridruži u plesu.