Auroraisa

Auroraisa pon sij 05, 2009 11:20 am

Naša lađa

Usidrena lađa danas je dobila druga
još jedno koščato korito puno osjećaja.
Na hrbatu pjene se misli
jedno uz drugo toplo se stisli.
Šapni mi lađo pridošlico,
koja mora si ti oplovila?
Koje vode su tebe zibale?
Ima li u tebi još snage,
da ti kormilo zapjeva sage?
Reci mi, lađo moja mila
gdje si do sada bila?
Da li si negdje gnijezdo svila?
Nekom dragom bokove umila...
More ovo nježno nas oplakiva
krošnje starih borova od sunca skriva
tu si sigurna, lađo moja mila
dobro mi došla i uvijek mi sretna bila.

Auroraisa
2007.

Auroraisa čet sij 29, 2009 6:26 pm

Satkana sam od tuge

Danas sam satkana samo od tuge
Bolno odzvanja ova praznina u meni
Svaki korak bliže tvom hladnom domu
Vodi moje srce krvlju i lomu.
Kidaju se komadići sa svakim novim korakom
Bodu kao trnje, iglice, pribadače
Bodu i bole
Mojem srcu i duši nije dozvoljeno da vole.
Bez tebe osuđenik sam na vječnu tamnicu
Na dan bez svjetla
Na noć bez mjesečine
Na život bez tvog pjeva Anđele.

Auroraisa

Auroraisa sri oľu 18, 2009 7:11 am

Krik

U duši još jednom tugu gušim
Dlanom pritišćem usne i suzbijam krik
Suze na jutarnjem povjetarcu sušim
U dubini sebe još se nadam da je sve samo trik.
U zatomljenom srcu orkani viju
Sve se lomi, ruši i u prah pretvara
Zle slutnje same od sebe se siju
Ponor pakla ponovo se otvara.
Bez glasa gutam
Polomljene životne grane
U tami izgubljeno tražim i lutam
Nad krhotinama života lebde crne vrane...

Auroraisa

Sponsored content

Auroraisa

Auroraisa

Satkana sam od tuge

Krik

Re: Auroraisa