JA SAM ŠOKAC

JA SAM ŠOKAC

Neka tuga muči me, spopada,
Pa ne mogu spavati u miru,
Jer šokačka obitelj propada,
Moji Šokci tiho izumiru.

Brojni stare, a bez potomaka,
S malo djece, puno pobačaja,
Nema cura, nema ni momaka,
Svud nestaje starih običaja.

Mlađarija po svijetu se skita,
U tuđini traži koru kruha,
Šokadijo moja plemenita,
Što li ti se priprema i kuha?

Nekada su ljudi u povorci
Od Šokaca dobivali hranu,
Danas, eto, hranu traže Šokci,
Napuštaju zemlju opjevanu.

Na sve strane njive neorane,
Pašnjaci su skoro svugdje pusti,
Kroz šljivike strse suhe grane,
Iznad sela oblaci su gusti.

Zbilja moram plakati nad time
Jer me sve to probada i sječe,
Ime Šokac - to je moje ime,
Šokadija kroz žile mi teče.


KOLONA


Kolona ide, ne znamo kamo,
Možda nekada to saznamo.
Kolona prolazi, sve se miče,
Netko joj kliče, netko viče,
Kolona nestaje, ostaju priče,
Uzdasi, boli, nagađanja,
A sve rijeđa su dobra nadanja.
Prolaze dani, svuda je muk,
Tek na Mitnici zavija vuk,
Zgraža se srpskom opančaru
I pali tamjan a oltaru.
Kolona otišla na Ovčaru.

Ovaj naš Forum pravo je malo bogatstvo hrvatskog izričaja. Poeta sa čakavicom, Blaženka sa kajkavicom i Vi Šokac sa ikavicom. Vaša pjesma "Ja sam Šokac", ponukala me da Vas zamolim da nam stavite koju pjesmicu u svom izvornom ikavskom narječju, bilo bi nam osobito drago.
Cijenim Vaše pjesme koje šalju vrlo snažnu poruku svim Hrvatima.
Hvala Vam.
Nada.

Iako uz zakasnjenje, ipak udovoljavam Vasoj zamolbi. Medjutim, pronasli ste mi slabu kariku. Jer nisam dugo zivio u ruralnoj Slavoniji. Dakle, "gradjanin sam"! A, istini za volju, najgori su gradjani koji su postali od seljacina. Zar nije tako? Nije zalud receno: "Cuvaj se takvih koji iz opanaka u cipele uskoce"! I da ne duljim, uz pozdrav izvolite nekoliko stihova:

NECU NIKAD

Necu nikad u misirnom ruvu*
Ic' na misu, zabavu ni prelo
Sa sajtlukom u novom kozuvu,
Ni pivati becarac kroz selo.

A niti cu upregniti vrance
U karuce, fijaker ni kola,
Keriti se kroz rodno mistance,
Tracit dane kraj sokackih lola.

Nikad vise kroz uske sokake
Necu cordu tirati u zoru
Na utvaje*, gajeve, strnjake
I pivati po svojemu soru.

Necu nikad, virujte mi, ljudi
Ispod neba milog zavicaja,
Gledat misec kako zvizde budi,
Jer nestade starih obicaja.

*misirno ruvo-svecano platneno rublje
*utvaj-pasnjak

Dragi Pavao,
Ne slažem se s' Tobom, nemoj nikad reći "nikad". Jer, ono što mi danas u srcu nosimo, naslijedili smo
od naših stari, koji su to sačuvali i time nas zadužili.
Sadašnja generacija marljivo radi na očuvanju kulturne baštine Slavonije: "Đakovački vezovi", "Vinkovačke jeseni", "Šokačka grana", "Šokačko prelo", "Šokački jastuci",
"Šokačka tkanica" ................
I ova Tvoja lijepa pjesma je doprinos za buduće generacije. Znam, reći ćes to nije to, ali ipak je dio toga.

" Slavonijo dok ti ime traje, čuvat ćemo naše običaje,
čuvat ćemo roda šokačkoga, običaje i vjeru u Boga" .

Hvala Pavao, uživala sam čitajući.
Nada

OTUZNI SNOVI

Probudih se iz otuznih snova,
Brisem znojem oroseno celo,
Sanjah kucu urusena krova,
Zgasen kamin, svoje rodno selo.

Gledah u snu starinske ambare,
Grozni su mi bez jecma i zita,
Zapustene seoske bunare,
Jer u mistu nema mladog svita.

Sav se stresam i osicam zimu,
Njedra drhte, a suza ih vlazi
Zato skidoh sa duvara* primu,
Da me barem zericu osnazi.

Svirao bih, al' zbilja se bojim,
Nije lipo, vrime je korizme,
Sto cu reci pred ljudima svojim?
Grdit ce me, zbog bisa i pizme*.

Sto god bude, zasvirat cu malo,
Samo toliko da ublazim tugu,
Kome god se ne bude dopalo,
Moze, nek mi - izrazi porugu.

*duvar-zid
*pizma-zavidnost[u]

DAJ, DIVANI TISE

Presusile u ocima suze
I nestalo u grudima zara,
Radosti mi sudbina oduze,
Pa bol cvita iz mojih njedara.

Bez lipote zitorodnih njiva,
Vinograda, sljivika i suma,
Beznadje me ciloga protkiva,
Ubija me vrime bez razuma.

Odsvakuda savite mi nude,
Strogo vele: "Daj, divani tise,
Zaboravi cvica rodne grude,
Nemoj drimat' o povratku vise."

Nemam lika, pa cu privatiti
Sve savite, odluke i rici,
Jer moj narod ne moze svatiti
Kol'kom jadu tudjina nalici.

Ona ce mi, znam, smistiti kosti
Na gleceru il' u nekoj dzungli,
Nema sada, k'o prije, ljudskosti
U ljudima na zemaljskoj kugli.



[b]