Nedovršena priča

stella pon stu 16, 2009 8:10 pm

I opet masku stavljam
Prije no što tama pokrije dan,
A lik se moj izgubi u mnoštvu
Koje će isto skrivati svoje prave
Namjere.

Na ruke navlačim rukavice,
Moj dodir ne smije biti stvaran.
Nitko ne smije znati, koliko je
Koža nježna, koščica krhka.

Uzdignuta čela stojim, samopouzdanja puna,
Koliko je lažno, samo meni je znano.
Pogled luta, iznad usana lebde riječi
prazne.
Svaku poru moju ispunja dosada
I ovaj će put odnijeti pobjedu.

A onda, nakon tisuću dana,
Te oči, tvoje oči, upijaju me
Od maske ostaju krhotine,
Život juri žilama drhtavim
Toliko da me ostavlja bez daha,
Toliko da me ostavlja bez nade
Da ću ikada zaboraviti…