MELEM MOJE DUŠE

Stara loza

Između stina stišnjena
u mrvu zemlje
zasađena.
Raširila je
svoje korjenje
u škrtu zemlju
stara loza.

Tuču je nevere
prži je sunce
mlati je bura,
al' ona se neda
prkosi vrimenu
stara loza.

Ka starica neka,
zgrbljena i iskrivljena
kvrgava, izborana
umorna.
Al' jaka
žilava,
ponosno stoji
stara loza.

Razapela je svoje
umorne ruke
na kuke,
otežale od silnog roda.
Predala se,
toplom jesenjem suncu
i čeka,
umorne ruke
pune žuja
stara loza.

NY, 2003.

Krasna pjesma i odličan početak! Nadam se da će vaša prisutnost na forumu nadahnuti i ostale pjesnike udruženja da se aktivnije uključe u ovu našu pjesničku avanturu! Lijep pozdrav! Les

Zbogom

Klečim uz odar
suze mi naviru
gusim se,
ne vidim ništa.
U nekom oblaku,
Obrisi njenog lica.

Ne, ne može to biti
istina,
odnekud čujem
Njen milozvučni glas:
“Dragi slušaoci,
Dragi moji Hrvati....”

Opet suze
i nevidim je
više.
Prizivam misli,
ne, to nije ona
nemoguće,
samo spava.

A, ako ipak…o Bože
njena dobra duša
tu je,
gleda me.
U grlu mi zapela riječ.
Misli mi lete,
nikako da složim molitvu.

Nemogu,
nemogu joj reći
to posljednje
zbogom.
"Moraš", čujem svoj glas
ipak
izustim,

o Gospodine budi milostiv,
udjeli joj Kraljevstvo nebesko.

NY 2008 np

Poezija


Poezija je,
radost, sreća
u zagrljaju
majke.
Poezija je tuga, žalost
i vapaj mučenika,
život i smrt.

Poezija je,
mladost i ljepota,
cvrsti zagrljaj,
ljubav i toplina
spojenih ruku.
Poezija je zanos,
rana i bol za izgubljenim.

Poezija je,
rat i mir,
sloboda ratnika,
ona je toplo ognjište
i rodna gruda,
majka Domovina
prošlost i sadašnjost.

Poezija je,
najljepša glazba
našeg srca.
To je harmonija nota i stihova
koja nastaje i rađa se
u duši pjesnika.

N.Pupačić